Ko sprečava susret Putina i Trampa?

Kada su se, početkom jula u Hamburgu na samitu G20, prvi put zvanično sastali predsjednici Rusije i Amerike Vladimir Putin i Donald Tramp, njihov sastanak je umjesto planiranih pola sata trajao čak dva sata duže.

Potom su i na zvaničnoj večeri lidera G20 nasamo razgovarali još sat vremena. Svi koji iskreno priželjkuju mir u svijetu u ovome su videli znak koji ohrabruje. Međutim, umjesto da počnu da se popravljaju, američko-ruski odnosi su i poslije hamburškog susreta dvojice lidera nastavili da se pogoršavaju.

Bilo je najavljeno da će novi zvanični susret Trampa i Putina biti upriličen u petak u Vijetnamu, na samitu APEK-a, organizacije za ekonomsku saradnju zemalja azijsko-pacifičkog regiona. Na letu američke delegacije za Vijetnam, međutim, samo nekoliko minuta pred slijetanje u Danang, portparolka Bijele kuće Sara Sanders saopštila je da od tog sastanka, u zvaničnom obliku, nema ništa, tobože zbog toga što dvojica predsjednika nisu uspjela da usaglase svoje rasporede.

Otuda se susret dvojice predsjednika sveo na usputni razgovor prilikom ceremonije fotografisanja, poslije koga je doduše uslijedilo zajedničko i pozitivno intonirano saopštenje o Siriji koje su usaglasili šefovi diplomatije Sergej Lavrov i Reks Tilerson; saopštenje nenajavljeno i neočekivano, što samo pojačava utisak da je sve urađeno, bezmalo, kriomice…

Ko je spriječio Trampa da se sastane s Putinom u zvaničnijem i sadržajnijem formatu, uprkos tome što je još prije nedjelju dana on javno izrazio spremnost za to i pride istakao potencijalnu važnost tog susreta?

I kakvu budućnost američko-ruskih odnosa najavljuje već i sama činjenica da se dvojica lidera nisu sastala u zvaničnom formatu iako se nalaze na istom mestu i u isto vrijeme?

U "Novom Sputnjik poretku" o ovim su pitanjima govorili analitičar Stefan Karganović i saradnik Instituta za evropske studije Stevan Gajić.

Sputnjikovi sagovornici ne vjeruju objašnjenju Bijele kuće da je gust raspored spriječio zvanični susret dvojice predsjednika.

"Mnogo više vjerujem objašnjenju koje je ponudio Sergej Lavrov, a on je rekao da, po njegovom mišljenju, neko – a mislim da je to aluzija na američku duboku državu – lišava američkog predsjednika mogućnosti da koristi svoje predsjedničke prerogative. To je vrlo surova ali surovo tačna konstatacija", kaže Karganović i napominje da je ovo "situacija koja zabrinjava jer Rusija, koja se osjeća egzistencijalno ugroženom, s druge strane ne vidi ’partnere‘ koji su sposobni za dogovor, pa čak nisu voljni ni da razgovaraju".

Ipak, ruska strana iskazala je uoči puta u Vijetnam jasnu spremnost za održavanje zvaničnog sastanka dvojice predsjednika. Jurij Ušakov, Putinov saradnik, izjavio je "spremni smo za sadržajan bilateralni sastanak, o čijem se održavanju razgovaralo puno puta do sada“, a slična je poruka stigla i od ministra Lavrova: "Čujemo izjave Donalda Trampa da planira da se sastane s predsjednikom Putinom, i predsjednik Putin je spreman za to. Amerikanci to znaju".

"Saopštenje Bijele kuće je očigledno nemušto", komentariše Stevan Gajić tvrdnju američke strane o razlozima otkazivanja formalnog susreta dvojice predsjednika.

Kako bi izgledali američko-ruski odnosi da je pobedila Hilari?

"Tramp je, u suštini, od prvog dana razoružan, nalazi se pod strašnim udarom i pravom makartističkom histerijom i pritiskom koji za sve okrivljuje Rusiju, a njega tretira kao ruskog agenta. Kao takav, i ako stvarno želi nešto da promeni, nalazi se pod lupom javnosti koja je okrenuta protiv njega, i svaka njegova inicijativa je dočekana na nož. On nema saveznike u Kongresu čak ni u svojoj Republikanskoj partiji, i zbog toga su njegove mogućnosti u spoljnoj politici sasvim ograničene", objašnjava Gajić i podsjeća na smjene nacionalnog savetnika za bezbednost Majkla Flina i šefa kabineta Rajnsa Pribusa, koje su zamenili antiruski jastrebovi H. R. Mekmaster i Džon Keli.

Gajić to povezuje s novim krugom zaoštravanja na Bliskom istoku i mogućnošću izbijanja rata između Saudijske Arabije i Izraela s jedne, odnosno libanskog Hezbolaha i Irana s druge strane, "a to bi zapravo bio posredni sukob SAD i Rusije. Zbog toga, mislim da američka administracija – ne i Tramp lično – ne želi da se dogodi otopljavanje odnosa na simboličkom nivou".

U srijedu 8. novembra navršilo se godinu dana od neočekivane Trampove izborne pobede. U svjetlu njegovih neispunjenih obećanja o popravljanju odnosa s Rusijom, postavlja se pitanje kako bi izgledali američko-ruski odnosi da je pobijedila Hilari Klinton? Da li bi bili bolji, ili su čak i Trampova neispunjena obećanja bolja od onoga što je obećavala pobjeda Klintonove?

 

Ima li nade da će odnosi Rusije i Amerike biti popravljeni?

"Da je pobijedila Klintonova američko-ruski odnosi sigurno ne bi bili bolji. Štaviše, blokiranje Trampa u vršenju njegovih predsjedničkih prerogativa dovelo je do usporavanja procesa konfrontacije s Rusijom, a toga ne bi bilo da je Klintonova pobedila. Drugim rečima, mislim da bi, da je Hilari Klinton predsednica Amerike, situacija bila još zategnutija, još gora“, smatra Stefan Karganović.

Ima li nade da će odnosi Rusije i Amerike biti popravljeni? Šta treba da se dogodi da bi došlo do toga? Ili će trend daljeg pogoršanja biti nastavljen?

Sagovornici Novog Sputnjik poretka" nisu optimisti.

"Ne vidim trend koji bi vodio poboljšanju odnosa Amerike i Rusije. Naprotiv, vidim veoma zabrinjavajuće znake da idemo ka narastajućoj konfrontaciji", kaže Stefan Karganović.

Izvor: Sputnjik

Preporučujemo